1988. HVATAJ PRAVAC - ŠUMA, MRAVAC - roman za djecu, a rado ga čitaju i odrasli
Posveta knjige:
"Čuvajte šume! One su život naroda
i vječni pratioci naši nečujnoga hoda"
Mirjana Matiša
Kratak sadržaj romana "Hvataj pravac - šuma, mravac":
Knjiga je djelo koje opisuje svijet životinja, odnosno svijet i život jedne mravlje zajednice u kojoj po nepisanim zakonima prirode žive samo mravljice.
Žive u svom domu, gradu i državi, velikom mravinjaku Mravogradu koji je smješten u šumu koja se zove Šuma. Obuhvaćen je period od sva četiri godišnja doba iz njihova života. Obiluje s mnogo događaja, duhovitih i mnogobrojnih dijaloga između biljnog i životinjskog svijeta, obilje komedija-situacije, mnogim zanimljivostima koje nisu baš poznate širokom broju poznavatelja i ljubitelja životinja i bilja, ali sve je dato na takav način da je prvenstveno zabava. Tek ukoliko netko hoće, može usput i naučiti. No, prvenstveno je to interesantno i zabavno štivo.
Najstarija i najvažnija u Mravogradu je mravlja matica i majka: Mama Matilda. Neke od njezini mnogobrojnih kćeri imaju i imena. Postoje tako Sara, Dara, Lara, Mara i Bara, petorke koje se brinu za prehranu u Mravinjaku jer su krupne, snažne i vrlo jakih čeljusti. Njima pomažu i Irma, Martina, Gvendolina. Tu su još i Gertruda i Felicija, na čelu mladih graditeljica i arhitektica. Za red i čistoću brinu se Kiki i Cviki. Na čelu vojske je najsnažnija mravljica u mravinjaku: Los Mrkosica. Postoje još i Zrinka i Drinka, Martinka, Srećka. Zatim, odgojiteljice su Dina, Lina i Lena. Dina se brine za jaslice, Lina za mladi vrtić, Lena za stariji vrtić i predškolski odgoj. Ali tu je i još netko. Tu je najmanja mravljica u mravinjaku, Bubika, a ona je ljubimica svih svojih sestrica i naravno, mame Matilda. Ona je vrlo mala, ali vrlo nestašna i znatiželjna mravljica pa prvo krenu Bubikina ticala, a kud ticala - za njima onda i Bubika.
Uđe tako Bubika u cvijet pa kasnije ne zna u kojem cvijetu je bila, ljuti se na prašnike što su je isprepadali, svađa se snjima na svoj način, a onda se s njima i sprijatelji. Drugi puta se preplaši malih bakterijica na korijenu neke biljke jer su nešto šuškale i šaputale, kasnije ipak razgovara s njima i doznaje štošta o njima, o biljci. Jednom je sva prestrašena uletjela k mami Matildi s idejom da ju je netko htio ubiti. Međutim, to je bilo tumačenje neiskusne Bubike koja je upravo tako, na svoj način, protumačila časak kad se poveća kapljica rose sručila na nju. Prisustvujemo i vrlo živom razgovoru sa skakavcem. Bubika s njim razgovara o Čudovištu (tako se u njihovom svijetu nazivaju ljudi).
Uvijek kad je Bubika zadovoljna ili joj se nešto sviđa, onda govori: "Superativno!". Voli se svađati, prigovarati, maziti, "papati" i biti glavna. Otuda izviru mnoge zgode i nezgode vezane za Bubiku i veći dio knjige.
Kao što život mravljica uistinu i u prirodi podsjeća na život ljudi, tako i te crne mravljice imaju i svoje neprijatelje, svoja oružja, ratove... Njihovi neprijatelji su velike crvene mravljice-robovlasnice. One jednog dana prodiru u Matildin mravinjak i, naravno, Bubika dospijeva kao robinjica u mravinjak Crvenih. Nezadovoljna je svojim statusom i čezne za svojima.
Bubiku slučajno pronalaze njene dvije sestrice koje su se izgubile u Šumi. Uspiju se ipak vratiti do Matilde. Naravno, Crne organiziraju protunapad i otimaju Bubiku, vraćajući je u Mravograd. Život i sve ostalo nastavlja se u Mravogradu i u Šumi, i u nekom novom, dolazećem, nepredvidljivom vremenu.
Mnogi razgovori otkrivaju na zanimljiv način mnoge stvari, običaje, tajne života u šumi i njihovih stanovnika, kao i mnogobrojnog bilja, životinja, ptica... od života u krošnjama stabla do onog najnižeg u prizemlju šume među cvijećem, travom, suhim lišćem, do onog u podzemlju među korijenjem biljaka... Knjiga prolazi vrlo dobro, uz roditeljsku pomoć i kod mlađe djece. Naravno, namijenjena je školskom uzrastu, ali uz mnoge povratne informacije su i odrasli čitaoci, naklonjeni prirodi, našli vrlo dobro čitano i zanimljivo štivo.
Iz recenzija
"Autorica je na stručan i literarno veama zanimljiv i prihvatljiv način, kako za djecu tako i za odrasle, prikazala osebujan, pomalo tajnovit i složen svijet mrava i njihovih aktivnosti u mravinjoj zajednici. Oko ove ideje - okosnice razvija se vrlo dinamična i sadržajno raznolika i zanimljiva fabula...
Lišen svakog objektivističkog pristupa u naraciji i interpretaciji događanja i likova, oslobođen nepotrebnih i u stručnom pogledu neodrživih antropomorfnih shvaćanja, ne ne moralizirajući, a istodobno i nabijen općim visokomoralnim načelima - tekst romana ima pored stručne i literarne, i primjernu odgojnu i didaktičku vrijednost."
"Fabula romana je tečna i zanimljiva. Ono što će posebno djeca-čitaoci pozdraviti jesu brojni dijalozi, od kojih znatan broj ima u sebi emotivni naboj ili dramsku napetost, sukob mišljenja i stavova a nije samo bezvezno ćaskanje. Uz to autorica lijepo razvija radnju prema kulminaciji držeći se faza klasičnog zapleta ...
Rječnik je jednostavan, ali nije štur ni siromašan, autorica, prema potrebi, tvori i nove riječi, kao primjerice: kukcopapač, golokož, pitkati (u smislu - zapitkivati), živ-živahan ...
"Kao pripovjedač od dara i mjere, ona i opis i dijalog prožima jedno s drugim i svaki od njih u romanu ima svoju funkcionalnost. Koliko su opisi najčešće lirski obojeni, toliko su opet, dijalozi živi, tečni, svakidašnji i, isto tako, puni svakodnevne savremene frazeologije (žargona), koja je puna duha. Stvarajući tako, Mirjana Matiša je ostvarila i ponudila djelo nesumnjivo čvrste arhitekture i zaista čvrste kompozicione cjelovitosti. Sve to skupa čini ovo djelo, ovaj roman svojevrsnom umjetninom ...
Kad bi se samo za trenutak zamijenila mravljica sa čovjek, onda bi se vidjelo koliko je to roman o čovjeku, koliko je to životan roman, jer u njemu su ispripovijedane sve danonoćnosti čovjekove, njegovo mučno neizvjesno postojanje s rijetkim trenucima sreće i s neprestanim prisustvom tragičnog. To životno i ljudsko daju mu još veće vrednosti i univerzalnije značenje."
Uz prvo izdanje romana
Autorica je osobno ilustrirala knjigu, kao i naslovnicu.
