1990. Ljubav srcem pjeva / Liebe singt mit dem herzen - hrvatsko-njemačka zbirka poezije za mlade
RECENZIJA RUKOPISA
Mirjana Matiša: LJUBAV SRCEM PJEVA (Ciklus pjesama)
Od prvih kajkavskih pjesama, objavljenih u časopisu "Oko" (1985.), prošlo je svega četiri godine, a Mirjana Matiša ugodno nas je iznenadila novim ciklusom pjesama - naslovivši ga "Ljubav srcem pjeva". Afirmiravši se u međuvremenu animalističkim romanom za djecu "Hvataj pravac - šuma, mravac" (i još ponekim ostvarenjem), taj svestrani umjetnik, što stvara i tka slike na staklu i u keramici, progovorila je ovaj put, u svom stvaralačkom nemiru, lirskim jezikom i tonom. U desetak i nešto više pjesmica iznijela je svoje osjećanje i shvaćanje ljubavi. Ljubav je osnovna ideja što sva ova ostvarenja vrlo različitih fizionomija povezuje u jedinstvenu tematsku cjelinu. Autorica varira oblike, metafore, slike i ritam, ali ljubav ostaje lajt-motivom iz pjesme u pjesmu.
Autorica ne pripada nijednoj suvremenoj pjesničkoj školi, nije eksperimentator u izrazu niti tražilac neke nove forme. Reda stihove onako kako osjeća i diše, piše - kako i sama reče u naslovu - srcem. Činjenica da nije opterećena književnom erudicijom niti izazovnim uzorima rađa jednom svježinom i neposrednošću koja osvaja, plijeni. Pred pojedinim pjesmama zastajemo kao pred uspjelom i dojmljivom slikom nekog majstora naivca. Samo su ovom prilikom linije i boje zamijenjene riječima.
U vremenu kada poezija postaje sve više hermetički zatvorena, sve udaljenija od prosječne čitalačke publike, kojoj se pričinja zamršenim i neodgonetljivim izražajnim labirintom, pjesnički fluid Mirjane Matiše djeluje kao odmor za oči, kao dašak povjetarca u vrućini, kao umivanje u jutarnjoj rosi.
Možda će se kome pojedini stih pričiniti banalnim, poznatim i ponovljenim, ali u kontekstu čitave pjesme, u njenom sazvučju, i u emotivnim koordinatama, kao da se naprosto regenerira, oživi, osvježi, uljepša, te na svojevrstan način pridonosi dojmljivosti totaliteta.
Ta je poezija vrlo jednostavna, ali se s pravom možemo zapitati nije li daleko teže ostvariti nešto izvorno lijepo na jednostavan nego na kompliciran način? A koliko to pjesnikinja uspijeva najbolje ilustrira pjesma "Još iz bakine kuhinje". U stilu kulinarskog recepta - što samo pojačava asocijativne impresije - niže vrlo inventivne stihove, duhovite, metaforične, privlačne. Pokazala je kako se u instinskoj inspiraciji i prozaične stvari mogu predočiti u poeziju. Ili kako je krajnje jednostavno - a ipak s puno sadržajnog intenziteta - dočarala onu svakodnevnu, pa čak i svakosatnu, atmosferu ljubavnog očijukanja među mladima:
"Zvoni, zvoni,
zvoni, zvoni
samo ljubav
i telefoni."
umjetnost riječi nije samo u onom što je izričito rečeno, nego možda i samo nataknuto nagoviješteno, sugerirano.
S ovim omanjim ciklusom pjesama Mirjana Matiša se predstavlja kao osebujna, ali izgrađena pjesnička ličnost. Možemo samo pozdraviti tisak pjesama "Ljubav srcem pjeva".
U Zagrebu, 4. rujna 1989.
RECENZIJA RUKOPISA
Pisati danas pjesme za djecu, znači računati sa psihološkom i sociološkom činjenicom, da su se "generacije promijenile". Novi mediji, brže sazrijevanje, veća protočnost informacija, prijemčivost za sve što dolazi "iz velikog svijeta": to su faktografski detalji, poznati podjednako zainteresiranim i neutralnim promatračima mladeži. Pisac se, dakle, iznenada našao u drugačijoj ulozi: nije više onaj koji može docirati, koriti, dijeliti pouke, već onaj koji nastoji "uhvatiti vibraciju", oglasiti se jezikom, načinom i stilom svojih potencijalnih čitalaca. Često, međutim, niti to nije dovoljno: porast samosvijesti kod mladih rezultirao je i porastom kritičnosti: ono što će ući u tzv. "obaveznu lektiru", najčešće nije štivo za kojim će mladi čitalac posegnuti po vlastitom izboru.
Mirjana Matiša uspješno rješava problem, i na psihološkoj i na komunikativnoj razini. Opredijelivši se za temu ljubavi (naslov je rukopisa LJUBAV SRCEM PJEVA) dala je svojem čitatelju status osobe, sposobne da se suoči s ozbiljnim stvarima, da ponese teret odgovornosti za drugu osobu, što ljubav, po definiciji, zapravo i jest u svojoj suštini. Spisateljica zna da srce ne broji godine, i da ima svoje vlastite razloge, "nepoznate razumu", što reče Renan i drugi poslije njega. A kad je jednom "ulaz u nečije srce slobodan", počinje ona tanana igra, od slutnji, iščekivanja, strepnji, čitanja zvukova i nagovještaja, sve do prvih "svadljivih riječi i nadahnutog pomirenja". Sve to Matiševa je pribilježila jednostavnim vokabularom, čuvajući se da ne sklizne u izvještačenost, mudrovanje ili jeftini sentimentalizam, kakvim nas znaju "usrećiti" manje nadahnuti autori.
Pokazala je dovoljno stila i ukusa, da nas uvjeri, šarmira, izmami osmijeh prepoznavanja. Njezini "ljubavni recepti" puni su humora, i ta novovjeka "romantika u prahu" ipak neodoljivo miriše na dobra stara vremena mjesečine, gitare, stidljive nježnosti: nije slučajno da pjesma na koju aludiram, nosi naslov "Iz bakine kuhinje". No, na razini simbolike, i šire gledano, ona ispisuje izuzetno moderan tekst, u kome, metaforički rečeno, telefoni i lastavice, video i visibabe, sudjeluju u rješavanju zagonetke ljubavi, stare koliko i svijet.
Držim da je složen zadatak napisati petnaestak uvjerljivih ljubavnih pjesama. Hoće se, u tu svrhu, iskustva (ljudskog i spisateljskog) i poznavanja predmeta kojim se bavimo (u konkretnom slučaju: dječje psihologije). Rukopis Mirjane Matiša LJUBAV SRCEM PJEVA, pokazuje da autorica posjeduje oboje, te ga s pouzdanjem preporučam za objavljivanje.
rujan, 1989.
Ilustracije: DARJA LOBNIKAR - LOVAK
Cijela zbirka prevedena je na nekoliko stranih jezika.
"Iz bakine kuhinje"; "Njuškalo" možete raskošno birati između jezika:
- njemački
- engleski
- francuski
- talijanski
- španjolski
- poljski
- mađarski
- ruski
- japanski
- slovenski
- esperanto
- staroholandski
Koliko je koji prijevod ili prepjev uspješan?
Tko može bolje - javite se!
